Povijest šire upotrebe kanabisa u medicinske svrhe u SADu

Medicinska upotreba kanabisa datira tisućama godina, još iz doba drevne Kine, Indije i Egipta. U zapadnoj medicini popularizirao ga je irski liječnik William Brooke O’Shaughnessy, koji je biljku upoznao 1830-ih dok je živio u inozemstvu u Indiji. O’Shaughnessy je iz eksperimenata koje je provodio dokumentirao niz medicinskih primjena kanabisa, posebno ističući njegove analgetske i antikonvulzivne učinke. U Englesku se vratio s zalihom kanabisa 1842. godine, nakon čega se njegova upotreba kao lijek brzo proširila Europom i Sjedinjenim Državama.

Tablete od kanabisa koje prodaju Parke, Davis & Co.

Kanabis je ušao u farmakopeju Sjedinjenih Država 1850. godine, kao lijek za neuralgiju, tetanus, tifus, koleru, bjesnoću, dizenteriju, alkoholizam, ovisnost o opijatima, antraks, gubu, inkontinenciju, zmijski ugriz, giht, konvulzivne poremećaje, tonzilitis, ublažavanje menstrualnog krvarenja kao i krvarenja iz maternice. Tijekom druge polovice 19. stoljeća bio je široko dostupan u ljekarnama, pa čak i u prehrambenim trgovinama, po povoljnoj cijeni u odnosu na druge lijekove i to bez zahtjeva za liječničkim receptom. Kanabis u obliku tinkture obično prodavali Parke-Davis, Eli Lilly, E. R. Squibb & Sons i drugi proizvođači lijekova.

Primer Parke/Davis bočice tableta kanabisa

Do kraja 19. stoljeća, upotreba kanabisa u medicini opala je zbog niza čimbenika, uključujući poteškoće u kontroli doziranja kao ii porastu popularnosti sintetičkih lijekova i lijekova dobivenih od opijuma. Pojava hipodermijske šprice također je omogućila ubrizgavanje ovih lijekova za trenutni učinak, za razliku od kanabisa koji nije topljiv u vodi i zbog toga se ne može ubrizgati. Uz to, kako su počeli zavladali strahovi u vezi s rekreacijskom uporabom kanabisa (potaknuti senzacionalističkim izvještajima medija i vladinim propagandnim kampanjama), države su počele donositi zakone kojima se ograničava prodaja i posjedovanje kanabisa, eliminirajući njegovu dostupnost kao pretjeranu – lijek protiv lijekova. Do 1936. godine svaka je država unutar SAD-a usvojila zakon na takav način.

Upotreba kanabisa kao lijeka dodatno je opala usvajanjem Zakona o porezu na Marihuana iz 1937. Svrha zakona bila je zabraniti svu nemedicinsku uporabu kanabisa u SAD-u; međutim, to je također imalo učinak ozbiljnog umanjivanja medicinske upotrebe lijeka, zbog novih naknada i propisanih zahtjeva koji su nametnuli značajan teret liječnicima koji prepisuju kanabis. Iz tog se razloga Američko liječničko udruženje usprotivilo “Zakonu o porezu iz Marihuane” iz 1937. godine, ali bezuspješno. Kanabis je uklonjen iz američke farmakopeje 1941. godine, na nagovor poznatog “križara” protiv kanabisa Harry Anslingera.

Hippie pokret 1960. godina obilježila je sloboda, umjetnost, glazba i uživanje u kanabisu kao i raznim psihodelicima.

Tijekom 1960-ih, kad je veliki broj ljudi počeo koristiti kanabis rekreativno, neki su ponovno otkrili medicinsku korist kanabisa jer su ljudi primjetili njegovu učinkovitost u liječenju različitih zdravstvenih stanja. Kanabis je ubrzo na području SAD-a službeno zabranjen čak i za medicinsku uporabu, nakon donošenja Zakona o kontroliranim tvarima iz 1970. Unatoč strogoj saveznoj zabrani, kanabis je nastavio ponovno dobivati ​​novo zanimanje kao lijek u 1970-ima i 1980-ima, posebno zbog svjedočenja pacijenata s rakom i AIDS-om koji su izvijestili o značajnom olakšanju od učinaka kemoterapije i sindroma “rasipanja”. Metoda konzumiranja pušenjem koju su popularizirali rekreativni korisnici biljke nudila je posebno olakšanje pacijentima koji su imali problema sa zadržavanjem oralnih lijekova, a nudila je i prednosti u pogledu brzog početka djelovanja i mogućnosti pažljivijeg nadzora doziranja.

Naopuna – danas mnoštvo saveznih država pristupa potpunoj legalizaciji ove dragocjene biljke, a nama naravno ostaje za vidjeti kada će isto biti primjenjivo na EU s obzirom da u svemu kasnimo za zapadom.

Izvor: wiki