Povijest šire upotrebe kanabisa u medicinske svrhe u SADu

Medicinska upotreba kanabisa datira tisućama godina, još iz doba drevne Kine, Indije i Egipta. U zapadnoj medicini popularizirao ga je irski liječnik William Brooke O’Shaughnessy, koji je biljku upoznao 1830-ih dok je živio u inozemstvu u Indiji. O’Shaughnessy je iz eksperimenata koje je provodio dokumentirao niz medicinskih primjena kanabisa, posebno ističući njegove analgetske i antikonvulzivne učinke. U Englesku se vratio s zalihom kanabisa 1842. godine, nakon čega se njegova upotreba kao lijek brzo proširila Europom i Sjedinjenim Državama.

Tablete od kanabisa koje prodaju Parke, Davis & Co.
Kanabis je ušao u farmakopeju Sjedinjenih Država 1850. godine, kao lijek za neuralgiju, tetanus, tifus, koleru, bjesnoću, dizenteriju, alkoholizam, ovisnost o opijatima, antraks, gubu, inkontinenciju, zmijski ugriz, giht, konvulzivne poremećaje, tonzilitis, ublažavanje menstrualnog krvarenja kao i krvarenja iz maternice. Tijekom druge polovice 19. stoljeća bio je široko dostupan u ljekarnama, pa čak i u prehrambenim trgovinama, po povoljnoj cijeni u odnosu na druge lijekove i to bez zahtjeva za liječničkim receptom. Kanabis u obliku tinkture obično prodavali Parke-Davis, Eli Lilly, E. R. Squibb & Sons i drugi proizvođači lijekova.

Do kraja 19. stoljeća, upotreba kanabisa u medicini opala je zbog niza čimbenika, uključujući poteškoće u kontroli doziranja kao ii porastu popularnosti sintetičkih lijekova i lijekova dobivenih od opijuma. Pojava hipodermijske šprice također je omogućila ubrizgavanje ovih lijekova za trenutni učinak, za razliku od kanabisa koji nije topljiv u vodi i zbog toga se ne može ubrizgati. Uz to, kako su počeli zavladali strahovi u vezi s rekreacijskom uporabom kanabisa (potaknuti senzacionalističkim izvještajima medija i vladinim propagandnim kampanjama), države su počele donositi zakone kojima se ograničava prodaja i posjedovanje kanabisa, eliminirajući njegovu dostupnost kao pretjeranu – lijek protiv lijekova. Do 1936. godine svaka je država unutar SAD-a usvojila zakon na takav način.

Upotreba kanabisa kao lijeka dodatno je opala usvajanjem Zakona o porezu na Marihuana iz 1937. Svrha zakona bila je zabraniti svu nemedicinsku uporabu kanabisa u SAD-u; međutim, to je također imalo učinak ozbiljnog umanjivanja medicinske upotrebe lijeka, zbog novih naknada i propisanih zahtjeva koji su nametnuli značajan teret liječnicima koji prepisuju kanabis. Iz tog se razloga Američko liječničko udruženje usprotivilo “Zakonu o porezu iz Marihuane” iz 1937. godine, ali bezuspješno. Kanabis je uklonjen iz američke farmakopeje 1941. godine, na nagovor poznatog “križara” protiv kanabisa Harry Anslingera.

Tijekom 1960-ih, kad je veliki broj ljudi počeo koristiti kanabis rekreativno, neki su ponovno otkrili medicinsku korist kanabisa jer su ljudi primjetili njegovu učinkovitost u liječenju različitih zdravstvenih stanja. Kanabis je ubrzo na području SAD-a službeno zabranjen čak i za medicinsku uporabu, nakon donošenja Zakona o kontroliranim tvarima iz 1970. Unatoč strogoj saveznoj zabrani, kanabis je nastavio ponovno dobivati ​​novo zanimanje kao lijek u 1970-ima i 1980-ima, posebno zbog svjedočenja pacijenata s rakom i AIDS-om koji su izvijestili o značajnom olakšanju od učinaka kemoterapije i sindroma “rasipanja”. Metoda konzumiranja pušenjem koju su popularizirali rekreativni korisnici biljke nudila je posebno olakšanje pacijentima koji su imali problema sa zadržavanjem oralnih lijekova, a nudila je i prednosti u pogledu brzog početka djelovanja i mogućnosti pažljivijeg nadzora doziranja.

Naopuna – danas mnoštvo saveznih država pristupa potpunoj legalizaciji ove dragocjene biljke, a nama naravno ostaje za vidjeti kada će isto biti primjenjivo na EU s obzirom da u svemu kasnimo za zapadom.

Izvor: wiki